Skobalj (lat. Chondrostoma nasus) je jako popularna riba kod naših ribolovaca, naročito u vodama Dunavskog sliva gdje inače obitava. U okruženju je poznata i pod sljedećim nazivima: šljivar, podust, škobalj, jatnik. Stanovnik je velikog broja rijeka u Evropi i Aziji.

Odlikuje ga izdužen oblik tijela sa srebrnkastom bojom stomaka, dok su mu leđa tamne boje sa zelenkastim nijansama. Leđno peraje je sive, a ostala peraja su crvenkaste boje. Zbog načina ishrane, ima specifični oblik glave i položaj usta.

Prilikom odabira terena za ribolov na skobalja treba davati prednost šljunkovitim terenima sa bržom vodom, ali to nije isključivo jer ga ima i na mirnijim djelovima na vodi. Njegova hrana su prvenstveno alge, ali i sitniji organizmi koje pronalazi u mulju poput raznih larvi vodenih insekata i tome slično.

Skobalj je izrazito jatna riba koja se u potrazi za hranom kreće uzvodno ili nizvodno, prolazeći za hranom različite slojeve vode i dubine. Ovo je jako bitan faktor u ribolovu na ovu vrstu jer je veliki dio posla riješen ako se pronađe prava dubina u kojoj se hrani.

Mamce prilagođavamo jelovniku ove ribe, najčešće su to pomenuti hljeb i trava (to je u stvari alga Cladophora Glomerata). Hljeb se za ribolov na skobalja pokazao kao veoma uspješan mamac. Osim domaćeg postoje i specijalno namijenjeni za ribolov na ovu riblju vrstu. Kupovni hljeb je potrebno umotati u vlažnu krpu i ostaviti da stoji koji sat, dok je domaći hljeb poželjno čuvati u najlonskoj kesi radi izbjegavanja isušenja, a na udicu se postavlja kao hljebna „ruža”.

Primama (privlačenje) za skobalja je jako bitna u situacijama kada skobalj lošije radi. Koristi se metoda kojom pokušavamo jato privući prehranjivanjem da se u što dužem periodu zadrži na jednom odabranom mjestu na koje mi ostavljamo primamu. Za primamu se koriste veće količine hljeba u vrećama, mada se i „grudvama” od hljeba, može zadržati neko jato u situacijama kada djelimično radi. U ovakvim situacijama primama se grudvama hljeba se nikada ne baca na način da pada direktno na mjesto gdje mislimo da se jato nalazi jer to uplaši ribu i ona se razbiježi, već nekoliko metara od jata, kada će se oni postepeno pomjeriti u pravcu gdje smo obavili prihranjivanje.

Što se pribora tiče on je za svaki teren specifičan i zavisi od veličine rijeke. Na onim većim potrebni su i veći plovci iz razloga vidljivosti istih, nosivosti od oko osam do 10 grama, a najlon bi trebalo da bude 0,16 – 0,12 mm. Sistem montaže takođe zavisi od mjesta do mjesta. Ako koristimo kao mamac travu obično se stavljaju udice sa „uvom”, jer se trava na njih jednostavnije montira, dok su za ribolov na hljeb pogodnije one sa „pločicom”. Mušičarskom tehnikom, takođe ga je moguće uspješno uloviti prvenstveno sa dobro otežanim nimfama, ali je zna da padne i na suve varijacije.

Tokom ljeta, zbog oscilacije vodostaja u kraćim vremenskim periodima, skobalj mijenja svoje ponašanje i način ishrane. Najčešće se tada nalazi bliže matici rijeke. Od mamaca najčešće se koristi trava, ali samo u slučajevima kada je količina trave u samoj rijeci veća od uobičajene. Najbolji period za ribolov ljeti su rano jutro i kasno popodne - predveče. I zimi se skobalj može takođe kvalitetno loviti, ali treba obratiti pažnju prije svega u izboru mamca jer trave u vodi gotovo da nema, pa je najbolja opcija hljeb. Najbolji vremenski period za pecanje je sredina dana, mada je poželjno jutarnjom „izvidnicom” istog locirati (gdje se izbacuje iz vode) radi lakšeg ribolova.

Mnogim ribolovcima na ovu ribu je poznata činjenica da je skobalj jako lukava riba i dobar borac. Takođe, vrlo je inteligentna riba koja uvijek istura ispred jata dva primjerka vrste koja su bolesna ili prestara da provjere situaciju ili probaju hranu, što ih često spasava i čini jednim od najpoželjnih takmaca sa druge strane štapa. Naravno, i ribolovci na ovu vrstu ribe su jako cijenjeni i poštovani.

S.B.M.

---